Ortaštvo je čest oblik udruživanja kod zajedničkih investicijskih projekata, posebice u području gradnje i ulaganja u nekretnine. Više osoba ulaže novac, nekretnine, rad ili druga dobra radi ostvarenja zajedničkog cilja, a tijekom trajanja projekta nerijetko dolazi do promjene sastava ortaka, odnosno do izlaska jednog člana i ulaska novog.
Takve promjene ne predstavljaju samo ugovorno-pravno pitanje, već mogu imati i značajne porezne posljedice. Posebno je važno utvrditi smatra li se prijenos udjela u ortaštvu oporezivim događajem te pod kojim uvjetima nastaje obveza plaćanja poreza na dohodak.
Prema Zakonu o obveznim odnosima, ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti u kojoj se dvije ili više osoba ugovorom obvezuju uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.
Ulog u ortaštvo može se sastojati od:
Iako ortaštvo nema status pravne osobe, udjeli ortaka mogu biti predmet prijenosa na druge osobe, što otvara pitanje poreznog tretmana takvih transakcija.
Zakon o porezu na dohodak propisuje da dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka čini razlika između prodajne vrijednosti financijske imovine i njezine nabavne vrijednosti.
Primicima od otuđenja financijske imovine smatraju se i primici ostvareni prijenosom udjela u kapitalu trgovačkih društava, ali i drugih oblika udruživanja čiji je način raspolaganja udjelima usporediv s trgovačkim društvima.
Otuđenjem se smatra:
Slijedom toga, prijenos udjela u ortaštvu može predstavljati otuđenje financijske imovine te dovesti do nastanka oporezivog dohotka od kapitala.
Kapitalni dobitak utvrđuje se kao razlika između:
Nabavna vrijednost predstavlja vrijednost ulaganja koje je ortak unio u ortaštvo, primjerice:
Pri tome je od iznimne važnosti posjedovanje vjerodostojne dokumentacije kojom se mogu dokazati izvršena ulaganja. Računi, ugovori, dokazi o plaćanju i druge odgovarajuće isprave ključni su za utvrđivanje nabavne vrijednosti udjela.
Ako određena ulaganja nisu dokumentirana, postoji mogućnost da se ne priznaju prilikom utvrđivanja porezne osnovice, što može rezultirati većim oporezivim kapitalnim dobitkom.
Ako je ostvaren kapitalni dobitak, porez na dohodak od kapitala plaća se po stopi od 12 %.
Porezni obveznik dužan je prijaviti otuđenje udjela nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku od osam dana od dana prijenosa udjela.
Porez se utvrđuje rješenjem Porezne uprave, a plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Zakon propisuje nekoliko iznimaka od oporezivanja kapitalnih dobitaka. Između ostaloga, kapitalni dobitak ne oporezuje se ako je financijska imovina otuđena nakon dvije godine od dana stjecanja.
Upravo zbog toga datum stjecanja udjela u ortaštvu ima ključnu važnost prilikom utvrđivanja porezne obveze.
U slučaju prodaje udjela u ortaštvu koje se smatra drugom vrstom udruživanja čiji je način raspolaganja udjelima usporediv s udjelima u trgovačkim društvima, ostvaruje se oporezivi dohodak od kapitala po osnovi kapitalnih dobitaka ako se udio otuđi u roku kraćem od dvije godine od dana sklapanja ugovora o ortaštvu.
Poreznu osnovicu čini razlika između ugovorene prodajne cijene udjela, odnosno ostvarenog primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti imovine koja se otuđuje, i nabavne vrijednosti udjela. Nabavna vrijednost utvrđuje se na temelju vrijednosti uloženih stvari, prava i izvedenih radova za koje porezni obveznik raspolaže vjerodostojnom dokumentacijom.
Na tako utvrđeni kapitalni dobitak plaća se porez na dohodak po stopi od 12 %, temeljem rješenja Porezne uprave, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Važno je naglasiti da se porez na kapitalni dobitak ne plaća ako je od dana stjecanja udjela do njegova otuđenja proteklo više od dvije godine. Stoga je kod svakog prijenosa udjela u ortaštvu potrebno posebnu pozornost posvetiti datumu sklapanja ugovora o ortaštvu i proteku zakonskog dvogodišnjeg roka, koji može biti odlučujući za nastanak ili izostanak porezne obveze.