Vlada Republike Hrvatske uputila je u saborsku proceduru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Predloženo je da Zakon stupi na snagu 1. siječnja 2027. godine.
Glavnina izmjena povezana je s usklađivanjem hrvatskog sustava PDV-a s europskim pravilima o PDV-u u digitalno doba, odnosno tzv. ViDA reformom, osobito u dijelu koji se odnosi na OSS i IOSS sustave, prekograničnu e-trgovinu i internetske platforme.
Za velik broj hrvatskih poduzetnika ipak će najzanimljivija biti jedna znatno jednostavnija promjena – povećanje vrijednosti poklona male vrijednosti s 22 na 100 eura.
Prema trenutno važećem Zakonu, besplatno davanje poklona male vrijednosti ne smatra se isporukom dobara uz naknadu ako se pokloni daju povremeno i ne istim osobama, a pojedinačna vrijednost poklona nije veća od 22 eura.
Predloženom izmjenom taj bi se sustav značajno promijenio.
Poklonima male vrijednosti smatrali bi se pokloni čija ukupna vrijednost, dana istoj osobi tijekom jedne kalendarske godine, nije veća od 100 eura. Istodobno se iz zakonskog teksta briše sadašnji uvjet prema kojem se pokloni moraju davati „povremeno i ne istim osobama“.
To znači da više ne bi bilo odlučno je li poslovni partner tijekom godine već primio neki poklon. Umjesto toga, trebalo bi pratiti ukupnu vrijednost svih poklona danih istoj osobi tijekom godine.
Primjerice, ako se istom poslovnom partneru tijekom godine daju četiri poklona vrijednosti po 20 eura, njihova ukupna vrijednost iznosi 80 eura i, prema predloženom tekstu, ostala bi unutar propisanog limita.
Promjena je praktično povoljnija za porezne obveznike, ali istodobno nameće potrebu za urednijom evidencijom poklona po pojedinom primatelju.
Otvoreno ostaje pitanje praktičnog postupanja kada se tijekom godine prijeđe ukupni iznos od 100 eura. Detaljnija pravila provedbe tek će trebati pratiti kroz izmjene Pravilnika o PDV-u i praksu Porezne uprave.
Predložene izmjene ne mijenjaju postojeći prag od 10.000 eura koji je važan za određene prekogranične B2C isporuke unutar Europske unije.
Prema važećem članku 26.a, pod određenim uvjetima mjesto oporezivanja određenih elektroničkih, telekomunikacijskih i radiodifuzijskih usluga te prodaje dobara na daljinu ostaje u Hrvatskoj dok ukupna vrijednost takvih isporuka ne prijeđe 10.000 eura.
Sada se pravilo preciznije formulira. Kod usluga se izričito navodi da ih se obavlja osobama u drugoj državi članici koja nije Republika Hrvatska, dok se kod dobara naglašava da se radi o dobrima koja se otpremaju ili prevoze iz Hrvatske u drugu državu članicu.
To je posebno važno poduzetnicima koji koriste skladišta ili logističke centre u drugim državama članicama, jer nije svaka prodaja koju obavlja hrvatski porezni obveznik automatski obuhvaćena hrvatskim pragom od 10.000 eura.
Jedna od važnijih izmjena za marketplace i platform business modele odnosi se na slučajeve u kojima se elektronička platforma za potrebe PDV-a smatra isporučiteljem.
Prema važećem Zakonu, kada elektroničko sučelje poput platforme, portala ili mjesta trgovanja omogućuje određenom poreznom obvezniku izvan Europske unije isporuku dobara unutar EU osobi koja nije porezni obveznik, platforma se pod propisanim uvjetima smatra isporučiteljem.
Predložene izmjene proširuju krug kupaca na koje se ovo pravilo odnosi. Platforme bi se u većem broju slučajeva smatrale prodavateljem i kada prodavatelji izvan EU prodaju dobra osobama koje nisu obvezne platiti PDV na stjecanje dobara unutar Europske unije.
Za poduzetnike koji razvijaju marketplace ili platform model zbog toga će biti još važnije pravilno utvrditi tko za potrebe PDV-a nastupa kao isporučitelj, tko izdaje račun, tko obračunava PDV i u kojoj državi nastaje obveza njegova plaćanja.
Promjene se odnose i na tzv. Non-Union OSS, odnosno posebni postupak koji poreznim obveznicima bez sjedišta u Europskoj uniji omogućuje prijavljivanje PDV-a za određene usluge putem jedne države članice.
Prema trenutačnom tekstu Zakona taj se postupak primjenjuje na usluge koje porezni obveznik bez sjedišta u EU obavlja osobama koje nisu porezni obveznici, a koje imaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u nekoj državi članici.
Predlaže se brisanje upravo tog posljednjeg uvjeta.
Time se OSS može koristiti u širem krugu slučajeva u kojima je mjesto oporezivanja usluge unutar Europske unije, neovisno o tome gdje sam primatelj ima prebivalište ili sjedište.
Izmjene zahvaćaju i pravila o premještanju vlastitih dobara u drugu državu članicu prema tzv. call-off stock aranžmanu.
Prema sadašnjem sustavu, uz ispunjenje propisanih uvjeta, premještanje vlastitih dobara unaprijed poznatom kupcu u drugoj državi članici ne tretira se odmah kao isporuka dobara uz naknadu.
Prema prijedlogu, taj bi se režim mogao primijeniti samo na dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu najkasnije do 30. lipnja 2028. godine. Na aranžmane započete do tog datuma postojeća bi se pravila nastavila primjenjivati do 30. lipnja 2029., nakon čega odredbe članka 7.a prestaju važiti.
Promjena je povezana s daljnjim razvojem OSS sustava i mogućnošću prijavljivanja premještanja vlastitih dobara kroz prilagođeni OSS sustav.
Promjene su predviđene i kod Import One-Stop Shop (IOSS) sustava koji se koristi kod prodaje na daljinu dobara uvezenih iz trećih zemalja.
Prema prijedlogu, porezni obveznici koji koriste oslobođenje za male porezne obveznike iz članka 90. Zakona neće moći istodobno koristiti IOSS.
S druge strane, sam domaći prag za oslobođenje malih poreznih obveznika nije predmet ove izmjene. On i dalje iznosi 60.000 eura godišnjeg prometa u tuzemstvu.
Drugim riječima, ovim se prijedlogom ne povećava prag za ulazak u sustav PDV-a.
Za poduzetnike koji posluju pretežito na hrvatskom tržištu najvidljivija će promjena biti povećanje limita za poslovne poklone sa 22 na 100 eura, uz novo pravilo prema kojem se limit prati po istoj osobi i za cijelu kalendarsku godinu.
Za e-commerce, marketplace i druge poslovne modele koji posluju prekogranično promjene su znatno šire. Potrebno je provjeriti utječu li nova pravila na primjenu OSS-a ili IOSS-a, mjesto oporezivanja, status elektroničke platforme kao isporučitelja te postojeće modele premještanja robe među državama članicama.
Predloženi Zakon trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2027., ali do njegova donošenja treba imati na umu da se radi o zakonskom prijedlogu čiji se konačni tekst još može izmijeniti tijekom zakonodavnog postupka.