Dopustivost poreznog nadzora – je li rok od 3 godine uvijek prepreka?
Novi (stari) zaključak Visokog upravnog suda broj: 6 SU-22/2023-12 od 17. svibnja 2023. godine koji svaki porezni obveznik treba poznavati!
Jedno od čestih pitanja u poreznim postupcima jest može li Porezna uprava provesti porezni nadzor nakon isteka roka od tri godine propisanog Općim poreznim zakonom. Prema Općem poreznom zakonu, porezni nadzor može se obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, osim u zakonom propisanim iznimkama.
Međutim, važno je razlikovati rok za provođenje poreznog nadzora od roka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze.
Naime, Općim poreznim zakonom propisano je da pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva protekom šest godina od dana kada je zastara počela teći.
Što to znači u praksi?
Prema navedenom zaključku Visokog upravnog suda, u situacijama kada se predmet nakon uspješno izjavljenog pravnog lijeka vrati na ponovno odlučivanje (primjerice nakon poništenja poreznog rješenja), porezno tijelo može ponovno provesti porezni nadzor i nakon isteka trogodišnjeg roka za njegovu dopustivost.
Ključan uvjet je da nije protekao šestogodišnji zastarni rok za utvrđivanje porezne obveze i kamata.
Stoga istek roka od tri godine ne znači nužno da je mogućnost provođenja poreznog nadzora trajno isključena. U određenim situacijama, osobito nakon poništenja poreznog rješenja i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje, porezno tijelo može ponovno provesti nadzor sve dok nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.
Zbog toga je kod svakog poreznog postupka potrebno zasebno analizirati tijek rokova, procesnu fazu predmeta i učinke prethodno poduzetih radnji poreznog tijela.