Od 1. siječnja 2027. i brojni poduzetnici izvan sustava PDV-a moraju izdavati eRačune za propisane domaće poslovne transakcije. Ipak, pravila nisu jednaka za sve: važni su porezni status, vrsta kupca, mjesto oporezivanja te zakonske iznimke.

Donosimo pregled obveza za paušalne obrtnike, mala društva, OPG-ove, udruge i privatne iznajmljivače.

Stanje propisa na dan 22. listopada 2026.; opisane obveze od 1. siječnja 2027. temelje se na tada objavljenim propisima.

Uvođenje Fiskalizacije 2.0 nije samo promjena formata računa. Poduzetnici trebaju razlikovati izdavanje i zaprimanje eRačuna, fiskalizaciju u krajnjoj potrošnji te postupke izvještavanja o određenim transakcijama. Pogrešan zaključak da se obveza odnosi na sve račune ili da od nje nisu obuhvaćeni oni koji ne obračunavaju PDV može stvoriti ozbiljne poteškoće u poslovanju.

1. Tko od 1. siječnja 2027. mora izdavati eRačune?

Prema članku 38. stavku 1. točki 2. Zakona o fiskalizaciji (NN 89/2025), izdavatelji eRačuna od 2027. postaju i domaći obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti te obveznici poreza na dobit koji nisu upisani u registar obveznika PDV-a.

To u pravilu obuhvaća paušalne obrtnike, obrtnike koji vode poslovne knjige, određena slobodna zanimanja i trgovačka društva izvan sustava PDV-a. Za njih je obveza zaprimanja propisanih eRačuna započela 2026., dok obveza njihova izdavanja započinje 1. siječnja 2027. (članak 80. Zakona).

Primjer: Paušalni obrtnik obavi uslugu za hrvatski d.o.o. Ako su ispunjeni uvjeti za tuzemnu transakciju i nije primjenjiva iznimka, od 2027. izdaje eRačun, iako na njemu ne obračunava PDV kao mali porezni obveznik.

Sam iznos godišnjeg prometa ne određuje postoji li obveza izdavanja eRačuna. Presudni su zakonski status izdavatelja i obilježja transakcije.

Važno – eRačuni u javnoj nabavi već su obvezni: Od 1. srpnja 2019. izdavatelji računa za ugovore obuhvaćene Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (NN 94/2018) imaju obvezu izdavanja i slanja elektroničkih računa, neovisno o tome jesu li u sustavu PDV-a. To proizlazi iz članka 7. u vezi s člankom 16. tog Zakona. Stoga 1. siječnja 2027. nije prvi datum obveze eRačuna za sve poduzetnike izvan PDV-a, nego početak šire obveze prema Zakonu o fiskalizaciji. Pri poslovanju s naručiteljima iz javne nabave potrebno je zasebno provjeriti i posebni režim eRačuna.

2. Što se smatra tuzemnom transakcijom?

Nije dovoljno da izdavatelj i kupac imaju sjedište u Hrvatskoj. Članak 2. stavak 1. točka 34. Zakona tuzemnu transakciju definira kao isporuku između propisanih domaćih izdavatelja i primatelja eRačuna koja podliježe hrvatskom PDV-u, neovisno o tome je li isporuka oporeziva ili oslobođena. Definicija obuhvaća i predujam primljen prije takve isporuke, uz zakonske uvjete.

Pritom izraz „podliježe hrvatskom PDV-u” ne znači da izdavatelj mora na računu iskazati iznos PDV-a. Transakcija može biti oslobođena, a izdavatelj može primjenjivati oslobođenje za male porezne obveznike. Odlučna je pravna kvalifikacija isporuke prema pravilima PDV-a.

Primjer: Hrvatski poduzetnik pruža uslugu inozemnom poslovnom kupcu. Takav račun nije automatski predmet obvezne tuzemne razmjene eRačuna samo zato što ga izdaje hrvatski poduzetnik. Treba utvrditi identitet primatelja i mjesto oporezivanja. Zasebno se procjenjuju obveze izdavanja računa i druga porezna pravila za prekogranične transakcije.

3. Računi građanima nisu isto što i eRačuni poduzetnicima

Kada poduzetnik izdaje račun građaninu koji nastupa kao krajnji potrošač, primjenjuju se pravila fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji, uz propisana izuzeća. To nije obvezna B2B razmjena eRačuna.

Od 1. siječnja 2026. fiskalizacija u krajnjoj potrošnji obuhvaća i račune naplaćene na transakcijski račun, pod zakonskim uvjetima. Stoga plaćanje internetskim bankarstvom samo po sebi ne oslobađa obveznika fiskalizacije računa građaninu.

Primjer: Obrtnik izdaje račun građaninu za servis kućanskog aparata, a građanin plaća uplatom na račun. Ne izdaje se obvezni B2B eRačun, no treba provesti fiskalizaciju u krajnjoj potrošnji ako obveznik i djelatnost nisu izuzeti.

Važno: izuzeća određenih djelatnosti od fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji prema članku 4. Zakona nisu automatski izuzeća od eRačuna kod poslovanja između obveznika.

4. Kada se umjesto B2B eRačuna može izdati fiskalizirani račun?

Članak 39. Zakona predviđa iznimku za transakciju plaćenu gotovinom ili karticom, kada je izdan račun i provedena fiskalizacija prema članku 15. Zakona. Pri korištenju tog postupka u sustav se dodatno dostavlja OIB poslovnog kupca (članak 15. stavak 6.). Za istu transakciju tada se ne izdaje i ne fiskalizira još jedan eRačun.

Primjer: Obrtnik kupi potrošni materijal u trgovini i odmah ga plati poslovnom karticom. Ako su ispunjene zakonske pretpostavke, prodavatelj može primijeniti taj postupak, umjesto obveznog izdavanja eRačuna.

Plaćanje običnom uplatom na transakcijski račun nije isto što i gotovinsko ili kartično plaćanje iz članka 39. Sama oznaka „R1” također nije dovoljna.

Oprez kod gotovine: Iznimka od eRačuna iz članka 39. nije oslobođenje od ograničenja gotovinskog poslovanja. Prema članku 30. stavku 3. točki 1. Zakona o fiskalizaciji, obveznik fiskalizacije računa može drugom takvom obvezniku gotovim novcem plaćati nabavu proizvoda i usluga do 700 EUR po jednom računu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Zakon zasebno predviđa iznimku za opskrbu ovlaštenih mjenjača gotovinom. Za potrebe tog ograničenja gotovi novac jesu novčanice i kovani novac; plaćanje karticom nije isto što i plaćanje gotovim novcem iz članka 30.

5. Koje osobe izvan PDV-a nisu automatski obveznici?

1. Pr1ivatni iznajmljivači i zakupodavci

Fizička osoba koja isključivo ostvaruje dohodak od imovine, primjerice zakupom vlastitog poslovnog prostora, nije samo zbog tog primitka obveznik izdavanja eRačuna. Drukčije je ako je upisana u registar obveznika PDV-a, djelatnost obavlja putem obrta ili je po toj osnovi obveznik poreza na dobit.

To je razgraničenje Porezna uprava obradila u mišljenju od 9. veljače 2026. (KLASA: 410-01/26-01/48; URBROJ: 513-07-21-01-26-2), koje se odnosi na zakup poslovnog prostora zdravstvenoj ustanovi. U mišljenju je izričito razlikovala osobe koje ostvaruju dohodak od samostalne djelatnosti od osoba koje dohodak samo utvrđuju na način propisan za samostalne djelatnosti. Sam način izračuna dohotka, bez odgovarajućeg zakonskog statusa iz članka 38. Zakona o fiskalizaciji, zato nije dovoljan za nastanak obveze eRačuna. Kod turističkog najma također treba zasebno utvrditi stvaran porezni status.

2. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva

Kod OPG-a nije odlučan samo upis u evidenciju poljoprivrednih gospodarstava. Treba provjeriti je li nositelj obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, poreza na dobit ili je upisan u registar obveznika PDV-a. Ako ispunjava statusne i transakcijske uvjete, može imati obvezu izdavanja eRačuna.

Izuzeće iz članka 4. Zakona za određenu prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjim potrošačima odnosi se na fiskalizaciju u krajnjoj potrošnji; ne treba ga automatski proširivati na B2B eRačune.

4. Udruge i druge neprofitne organizacije

Udruga koja nije upisana u registar obveznika PDV-a niti je obveznik poreza na dobit u pravilu nije obveznik izdavanja ili zaprimanja eRačuna prema tim osnovama. Ako je obveznik poreza na dobit zbog obavljanja gospodarske djelatnosti, obveza može postojati u dijelu poslovanja koji se odnosi na tu djelatnost, i kada se djelatnost obavlja povremeno.

Takvo razgraničenje izričito je navedeno u mišljenju Porezne uprave od 24. veljače 2026. Članarine, donacije i subvencije treba posebno ocijeniti: svaka uplata nije naknada za isporuku za koju se izdaje eRačun.

6. Što kada primatelj nije dostupan u adresaru AMS?

Članak 40. Zakona uređuje točno određenu situaciju: izdavatelj ne može izdati eRačun jer identifikator primatelja nije dostupan u adresaru metapodatkovnih servisa (AMS). Tada ne odgovara za neizdavanje eRačuna pod zakonskim uvjetima i može izdati račun u papirnatom obliku.

Međutim, to nije opće dopuštenje za zamjenu eRačuna papirnatim računom zbog nepripremljenosti izdavatelja ili tehničkih poteškoća koje nemaju veze s propisanom nedostupnošću identifikatora.

Kada postoji obveza eIzvještavanja? Prema članku 51. stavku 1. Zakona, izdavatelj mora dostaviti podatke za takvu isporuku putem eIzvještavanja ako je primatelj trgovačko društvo, obrtnik ili nositelj slobodnog zanimanja. Stoga se posljedice iz članka 40. ne mogu bez dodatne provjere jednako opisati za svakog mogućeg primatelja. Rok i sadržaj izvještavanja određuju članci 48. i 51.

U praksi je potrebno sačuvati dokaz o provjeri dostupnosti identifikatora i dokumentirati zbog čega propisanu elektroničku razmjenu nije bilo moguće provesti.

7. Što ako poseban propis ne zahtijeva izdavanje računa?

Prema članku 38. stavku 2. Zakona, izdavatelj eRačuna izuzet je od obveze izdavanja eRačuna za tuzemnu transakciju ako je prema posebnom zakonu izuzet od obveze izdavanja računa.

No članak 38. stavak 3. dodaje važnu posljedicu: ako takva osoba unatoč izuzeću ipak izda račun, mora ga izdati kao eRačun uz obveze koje iz njega proizlaze.

Riječ je o izuzeću koje se mora utvrditi prema konkretnom posebnom propisu. Nije dovoljno da izdavatelj i kupac ugovore da im račun nije potreban.

Posebno su, prema članku 33. stavku 2., iz sustava izuzete određene isporuke iz ugovora zaštićenih propisanim stupnjem tajnosti ili s posebnim sigurnosnim mjerama. Obična ugovorna povjerljivost nije dovoljna.

8. Odbijanje eRačuna: nije samo tehnički status

Primatelj koji odbije eRačun dužan je o odbijanju dostaviti propisane podatke do 20. dana u mjesecu za prethodni mjesec (članak 52. stavci 1. i 2. Zakona).

Posebno je važno pravilo članka 52. stavka 3.: dostavom podatka o odbijanju eRačuna smatra se da je primatelj izjavio kako neće koristiti pravo na pretporez po tom računu. Izdavatelj može, kada je primjenjivo, stornirati odbijeni račun i izdati novi eRačun.

Prije odbijanja potrebno je provjeriti činjeničnu osnovu, valjanost računa i način njegova ispravka. Odbijanje računa nije samo po sebi isto što i raskid ugovora ili prestanak obveze plaćanja.

9. MIKROeRAČUN: besplatno rješenje, ali za određene korisnike

MIKROeRAČUN je aplikacija Porezne uprave. Prema članku 55. Zakona mogu je koristiti osobe koje ispunjavaju propisane uvjete, uključujući pristup ePoreznoj, neupisanost u registar obveznika PDV-a i okolnost da nisu javni naručitelji obuhvaćeni posebnim propisom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi.

Porezna uprava 21. listopada 2026. objavila je da je u produkciju puštena nadogradnja aplikacije koja omogućuje izdavanje i fiskalizaciju izlaznih eRačuna. Zakonska obveza izdavanja za nove kategorije obveznika ipak počinje 1. siječnja 2027.

MIKROeRAČUN nije isto što i programsko rješenje za fiskalizaciju računa građanima. Poduzetnik koji posluje s građanima i s poslovnim kupcima mora provjeriti oba režima.

10. Koje dodatne obveze poduzetnik mora organizirati?

Za eRačun nije dovoljan običan PDF poslan elektroničkom poštom. Zakon zahtijeva strukturirani elektronički dokument usklađen s propisanom normom.

Osim izdavanja, organizirati treba i fiskalizaciju poslanih i zaprimljenih eRačuna. Izdavatelj fiskalizira izdani eRačun u trenutku izdavanja (uz propisanu iznimku za samoizdavanje), a primatelj fiskalizira zaprimljeni eRačun najkasnije u roku od pet radnih dana od primitka (članak 48. stavci 3. i 4.).

Stavke robe i usluga moraju se povezati s propisanom šesteroznamenkastom oznakom KPD, uz iznimke za određene vrste dokumenata. Također se izvještava o odbijenim eRačunima i naplati eRačuna u rokovima iz članaka 52. i 53. Zakona.

Izdane i zaprimljene eRačune treba čuvati u izvornom obliku prema članku 35. Zakona. Obveza eRačuna sama po sebi ne znači ulazak u sustav PDV-a niti stvara pravo na odbitak pretporeza.

Što donose izmjene Pravilnika za 2027.?

Uz Pravilnik o eRačunu (NN 11/2026) važno je razlikovati i Pravilnik o fiskalizaciji računa u krajnjoj potrošnji (NN 153/2025) te njegovu novelu NN 97/2026, koja stupa na snagu 1. siječnja 2027.

Ta novela uređuje ponajprije tehničke i organizacijske detalje fiskalizacije u krajnjoj potrošnji, među ostalim digitalne certifikate, testiranje i određene načine plaćanja. Ne predstavlja novu opću iznimku od obveze izdavanja B2B eRačuna.

Zato poduzetnik koji izdaje račune i građanima i poslovnim kupcima treba pratiti dva zasebna skupa pravila.

Kako se pripremiti do kraja 2026.?

Najprije utvrdite svoj porezni status. Zatim razvrstajte transakcije: hrvatski poslovni kupci, građani, inozemni kupci, oslobođene isporuke i specifični slučajevi izuzeća.

Provjerite podatke za pristup zaprimljenim eRačunima i svoj identifikator u AMS-u. Odaberite odgovarajući sustav za izdavanje i fiskalizaciju, pripremite KPD oznake i dogovorite s računovodstvom postupke zaprimanja, odbijanja, naplate i čuvanja računa.

Najvažnije je pravodobno utvrditi ne samo trebate li izdavati eRačune, nego i za koje transakcije, kojim postupkom i uz koje iznimke.

Fiskalizacija 2.0 otvara pitanja koja nisu samo tehnička. Za pravilnu primjenu potrebno je utvrditi porezni status osobe, mjesto isporuke, vrstu kupca i odnos između zakonskih iznimaka.

Ćakulica d.o.o. pruža porezno savjetovanje i analizu poreznih rizika. Ako niste sigurni odnosi li se obveza na vaše poslovanje, možete se obratiti.