Porezni rezidenti Republike Hrvatske imaju obvezu prijaviti sve prihode ostvarene u inozemstvu, neovisno o tome jesu li na njih već platili porez u drugoj državi.
Ova obveza proizlazi iz načela oporezivanja svjetskog dohotka, prema kojem se u Hrvatskoj prijavljuju svi ostvareni prihodi rezidenata, bez obzira na mjesto njihova ostvarivanja.
Važeći Opći porezni zakon omogućuje poreznim obveznicima da dobrovoljno prijave inozemne primitke iz prethodnih poreznih razdoblja pod povoljnijim uvjetima. U slučaju dobrovoljne prijave ne obračunavaju se zatezne kamate niti se pokreće prekršajni postupak, pod uvjetom da se prijavljeni primitak oporezuje prema propisima koji vrijede na dan podnošenja prijave.
U redovnim okolnostima oporezivanje inozemnih primitaka provodi se prema propisima koji su bili na snazi u trenutku ostvarivanja prihoda. To uključuje primjenu Zakona o porezu na dohodak, Zakona o doprinosima te odgovarajućih međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Ako se inozemni primitci ne prijave u propisanom roku, porezno tijelo može obračunati zatezne kamate od dana kada je prijava trebala biti podnesena, a postoji i mogućnost pokretanja prekršajnog postupka.
Od 1. siječnja 2020. godine, sukladno članku 12.b stavku 1. Općeg poreznog zakona, porezni obveznici imaju mogućnost dobrovoljno prijaviti inozemne primitke ostvarene u ranijim poreznim razdobljima. U tom slučaju ne obračunavaju se kamate na porez i doprinose niti se pokreće prekršajni postupak, a prijavljeni primitak smatra se prihodom porezne godine u kojoj je prijava podnesena te se oporezuje prema propisima koji vrijede na dan dobrovoljne prijave.
Prema hrvatskim poreznim propisima, poreznim rezidentom smatra se fizička osoba koja na području Republike Hrvatske ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Status poreznog rezidenta može imati i osoba koja nema prebivalište niti uobičajeno boravište u Hrvatskoj, ali je zaposlena u državnoj službi Republike Hrvatske te po toj osnovi ostvaruje plaću.
Važno je naglasiti da se prebivalište i uobičajeno boravište za potrebe utvrđivanja porezne rezidentnosti ne određuju prema odredbama Zakona o prebivalištu, već isključivo prema pravilima propisanim poreznim zakonodavstvom.
Postupak utvrđivanja porezne rezidentnosti fizičkih osoba provodi se na temelju odgovarajućih upitnika koje propisuje Porezna uprava. Ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, ispunjava se obrazac Upitnik TI ili Upitnik TU. Upitnik TI koristi se kada se utvrđuje promjena poreznog statusa iz rezidenta Republike Hrvatske u nerezidenta, dok je Upitnik TU namijenjen osobama kojima se utvrđuje promjena statusa iz nerezidenta u poreznog rezidenta Republike Hrvatske. Pravilno ispunjen upitnik i priložena dokumentacija ključni su za donošenje odluke o poreznoj rezidentnosti u skladu s važećim poreznim propisima.
Inozemnim primitcima smatraju se sva novčana i nenovčana primanja koja porezni rezident Republike Hrvatske ostvari iz inozemstva ili tijekom rada i poslovanja u inozemstvu tijekom poreznog razdoblja. Osim novca, inozemni primitci mogu obuhvaćati stvari, materijalna prava, usluge te druge oblike imovinske koristi.
Takvi primitci mogu se ostvariti po različitim osnovama, uključujući:
Hoće li pojedini inozemni primitak biti predmet oporezivanja u Republici Hrvatskoj ovisi o odredbama Zakona o porezu na dohodak, pripadajućih podzakonskih propisa te, prema potrebi, međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Pri utvrđivanju porezne osnovice mogu se priznati izdaci koji su nastali radi ostvarivanja ili očuvanja prihoda. Izdacima se smatraju novčani i drugi odljevi koji imaju gospodarsku svrhu i povezani su s ostvarivanjem primitaka.
Najčešće priznati izdaci uključuju:
Porezni obveznici imaju mogućnost dobrovoljno prijaviti inozemne primitke ostvarene u prethodnim poreznim razdobljima podnošenjem Obrasca za dobrovoljnu prijavu inozemnih primitaka.
Prijava se može podnijeti na jedan od sljedećih načina:
Pravodobno podnesena dobrovoljna prijava omogućuje ostvarivanje pogodnosti propisanih Općim poreznim zakonom, uključujući izostanak obračuna zateznih kamata i pokretanja prekršajnog postupka, uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta.
Porezna uprava Republike Hrvatske putem međunarodne razmjene poreznih informacija redovito zaprima podatke o prihodima koje hrvatski porezni rezidenti ostvaruju u inozemstvu. Ti se podaci razmjenjuju neovisno o tome ima li Republika Hrvatska pravo oporezivati određeni primitak ili se oporezivanje provodi u drugoj državi u skladu s ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Porezni tretman inozemnih primitaka ovisi o odredbama primjenjivog međunarodnog ugovora ili, ako takav ugovor nije sklopljen, o hrvatskim poreznim propisima. Dvostruko oporezivanje, kada postoji mogućnost njegove pojave, uklanja se primjenom odgovarajuće metode, najčešće metodom uračunavanja ili metodom izuzimanja, ovisno o pravilima pojedinog međunarodnog ugovora.
Nakon što porezni obveznik podnese Obrazac za dobrovoljnu prijavu inozemnih primitaka (DPIP), Porezna uprava uspoređuje prijavljene podatke s informacijama kojima raspolaže putem međunarodne razmjene podataka.
Ako se utvrdi da postoje neprijavljeni inozemni primitci ili da prijavljeni iznosi odstupaju od podataka kojima raspolaže Porezna uprava, porezni obveznik će o tome biti obaviješten. Uz njegovu suglasnost, i takvi se primitci mogu uključiti u dobrovoljnu prijavu. Ako porezni obveznik na to ne pristane, Porezna uprava može pokrenuti postupak utvrđivanja porezne obveze po službenoj dužnosti za neprijavljene primitke.
Porez koji je porezni obveznik platio u inozemstvu na ostvareni inozemni dohodak može se priznati prilikom utvrđivanja porezne obveze u Republici Hrvatskoj, ali isključivo ako je plaćen u skladu s odredbama važećeg ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između Republike Hrvatske i države u kojoj je dohodak ostvaren.
Mogućnost uračunavanja stranog poreza ovisi o pravilima propisanim konkretnim međunarodnim ugovorom te se primjenjuje samo u slučajevima kada su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti.
Način dobrovoljne prijave inozemnih primitaka i utvrđivanja porezne obveze ovisi o vrsti ostvarenog dohotka. Budući da se pojedine kategorije dohotka utvrđuju i oporezuju na različit način, razlikuje se i postupak njihove prijave. U praksi se razlikuju:
Za svaku vrstu dohotka primjenjuju se odgovarajuća porezna pravila te način obračuna poreza i eventualnih doprinosa.
Osim porezne obveze, ovisno o vrsti ostvarenog dohotka može nastati i obveza obračuna i plaćanja doprinosa. Obveza doprinosa utvrđuje se prema odredbama Zakona o doprinosima te ovisi o razdoblju osiguranja i osnovi osiguranja koju utvrđuju nadležna tijela obveznih osiguranja.
Kada porezni obveznik dobrovoljno prijavi inozemni dohodak za koji je u državi izvora postojala obveza plaćanja predujmova poreza na dohodak, podnošenje Obrasca DPIP smatra se i podnošenjem odgovarajuće INO-IZJAVE za primitke ostvarene do dana dobrovoljne prijave.
Prilikom dobrovoljne prijave potrebno je u Obrascu DPIP iskazati sve inozemne primitke ostvarene do dana podnošenja prijave. Podaci se unose pregledno, pri čemu se svaki primitak iskazuje u zasebnom retku prema:
Takav način evidentiranja omogućuje Poreznoj upravi pravilno utvrđivanje porezne obveze i primjenu odgovarajućih poreznih propisa te međunarodnih ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.